gustirna

četvrtak, 02.02.2017.

Bilo pa otišlo

Maloprije sam napisala jedan baš motivirajući post i kad sam ga htjela objaviti, vratilo me da nisam odgovorila na sigurnosno pitanje.?!!!?
Tražila sam to pitanje, ne vidjevši ga nigdje po ekranu, klikala sam tamo i amo, pa klikla na spremi..... i izašla iz unosa posta.
Kad sam se htjela vratit u spremljenu skicu, nije je bilo, bar ne u završenom i konačnom obliku. U skicama je bila samo prva rečenica i ništa više.
Sve ono šta je bilo napisano više je otišlo u nepovrat.
Sad mi se stvarno ne da mozgat i ponovno iskapat misli koje sam smišljala pa ispisala, ali sjećam se zaključka:

Drago mi je da ste još tu, svi vi ustrajni i dosljedni blogoprijatelji!
Po fejsu se danas stalno vrte neke objave o Danu prijateljstva, pa eto nek vam je sretan ovaj Dan prijatelja, dragi blogoprijatelji!

ŽIVI I VESELI BILI !!!!

- 17:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2017.

samoj sebi

Ovo je dio mog monologa na slovo S...inspiriran naslovom "Samom sebi" - koje je napisao u ona davna starorimska vremena Marko Aurelije.

....između redaka poneka od mojih fotografija iz serije "samoj sebi".... jer monolozi znaju bit taaakoooo dooooosaaaadniiiiiiiii ........



sebi samoj sve sam sugerirala, složila, scenirala, sabrala, sljubila, sklopila, sagradila svjetove, situirala
sebe samu sam secirala, stukla, satrala, sjebala, sažvakala, samoubila, sahranila
sebi samoj sam sudrug, suprug, spasitelj, slavodobitnik, sukrivac, supatnik, suležnik, silnik, stradalnik, supatnik, suvozač, susjed
sama sam svoja sudbina, savjest, simbioza, sinhronizacija, stereo



sama sebi skrojila sam svoj svijet, stvorila sunce, sijala sjeme, spustila suze, sazvala sijelo, stihove spjevala
sama sam skočila sa sjenika, skliznula sa slapa, sipnula sa sipara, spustila sa stabla, skinula se sa stijega, sklonila se sa staze,
sakrila se samoj sebi, samu sebe sustigla, spoznala samu sebe, smučila se samoj sebi



suživila se sa samoćom, sa sobom, sa sobom se sigurno samuje
sanjala snove smijući se,smotala se spavajući sa samom sobom, sama sanjam svoje snove,
sukladno svemu se smiksala sa svime



sagradila sam svoj suhozid sa sjajnim stakalcima....skoro se srušio skupa samnom
sama sebi sam svoja sjena



samba sam siiiikirikiiiii, sebi sama Sančo
stisnuo se svemir, sa stotinu skalina složila se skalinada,
samoća se skomplala sa solom, solo se skompao sa socrealizmom



sama sobom samoupravljam
sama sebi sam sudija,
samo sebe sudim
samoj sebi sve spiskam



samoj sebi sve ...

- 21:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi